Dobro došli u
G.E.T. svijet!
- promo -
- promo -
Ponedjeljak, 11. 1. 2016.

Gastronauti u Zagrebu

Piše:  Foto: Helena Pletković
Gastronauti u Zagrebu

Volimo se družiti s Karin i Gastronautima, jer je svako takvo druženje, osim što je prožeto inspirativnim okusima, prilika da naučimo nešto novo iz gastronomije, povijesti, ali i ostalih segmenata ljudskog djelovanja i života.

Zato nam je izuzetna čast i veliko zadovoljstvo što smo bili dio još jednog Gastronautovog druženja - ovaj put u hotelu-muzeju-restoranu Puntijar u Zagrebu, koji već 20 godina nosi titulu jednog od vodećih Restauranta Croatica. Uz vodeće hrvatske ugostitelje i domaće novinare, s Gastronautima su se družili turistički novinari iz Francuske, Italije, Slovačke, Srbije, Bosne i Hercegovine i Slovenije.

Restoran Stari Puntijar je i jedan od rijetkih restorana u svijetu koji je tri puta ugostio papu – dva puta Ivana Pavla II te jednom Benedikta XVI

Ljubav prema gastronomiji pretočena je u kompleksu Puntijar u cjelovitu priču čiju osnovu čine najveća privatna zbirka kuharica u Europi (među kojim je i najmanja kuharica na svijetu) izložena u muzeju Puntijar, vinoteka u kojoj gosti Puntijara čuvaju svoja vina, restoran u kome se nude jela iz povijesnih priča i hotel taman kakav treba biti za nastavak sna u priči o povijesti gastronomije. 

No, idemo redom...

Na samom ulazu u hotel Puntijar, s osmijehom nas je dočekao naš domaćin, Zlatko Puntijar. Kao piće dobrodošlice posluženi su Ivan Dolac PZ Svirča i Sauvignon Vinarije Daruvar. Uz pozdravni govor organizirana je degustacija Dukat sireva Pekorelo, Sirela Tilzit, Ribanac, Domaći sir, Domaći dimljeni sir i Trapist.  Nama se najviše svidio Domaći dimljeni sir, a sudeći po tome koliko je brzo nestao, i drugi dijele naše mišljenje.

Kad smo se svi okupili, krenuli smo prema nedalekom imanju i Mlinu obitelji Banić u Gračanima. Mlin je u vlasništvu ove obitelji već više od dvjesto godina. Čak i danas melje kukuruz u fino brašno koje ima poseban okus i slast. Mlin je do danas uređivan i obnavljan nekoliko puta: 1907. 1943. 1985. i 2006. godine. Rješenjem o preventivnoj zaštiti proglašen je spomenikom kulture 1979. godine, dok je 2003. godine proglašen kulturnim dobrom te se nalazi na listi zaštićenih objekata.

Imali smo priliku vidjeti ovakve mlinove, ali me iznenadilo da ih još ima nekoliko i u Zagrebu.  Eto kako uvijek možemo otkriti nešto novo, čak i u vlastitom  susjedstvu.

Po povratku u hotel Puntijar obišli smo Muzej gastronomije koji se nalazi u sklopu hotela. 

Ovdje se nalazi najveća privatna zbirka kuharica u Europi u kojoj je izloženo preko 2500 kuharica. osim hrvatskih kuharica, nalaze se i brojna izdanja njemačkih, austrijskih, talijanskih, mađarskih, čeških, švedskih, francuskih, engleskih, američkih, slovenskih, bosanskih, srpskih, makedonskih, izraelskih, kineskih, ruskih, koreanskih, egipatskih, nizozemskih i brojnih drugih kuharica, a među njima i najmanja kuharica na svijetu te brojni drugi eksponati vezani uz gastronomiju.

Ima tu posuđa, alata, turističkih vodiča, ali i plesne knjižice koje su nekad djevojke nosile sa sobom na balove i u njih bi, prema redoslijedu plesova zapisale imena onih kojima su za tu večer obećale ples.

Jedno od najzanimljivijih izdanja je „Wiener Kochbuch“, najmanja kuharica na svijetu, tiskana oko 1905. godine u Beču, a koliko se zna, postoje svega četiri primjerka. „Velika” je svega 2×2 cm, a u njoj se krije nevjerojatnih 100 recepata.

„Prošetali” smo i dvoranom jelovnika u kojoj je izloženo oko 300 jelovnika i menija starih hotela i restorana Zagreba i Hrvatske (od ukupno više od 1000), koji su izazvali doista velik interes svih prisutnih. Na primjer, jeste li znali da se jelovnik neko vrijeme zvao jestvenik?

Zanimljivo je bilo vidjeti i vinski podrum u sklopu hotela Puntijar u kojem u posebnim nišama svoja vina čuvaju gosti Puntijara.

Nakon vrlo zanimljive povijesne edukacije, održana je mala škola otvaranja pjenušca sa sabljom. Mnogi su se okušali u ovoj vještini, neki s manje, a neki s više uspjeha.

Za osvježenje, kušalo se pjenušce Mladine: Poy selected, Poy selected rose, Poy Classic i Poy Prestige te proizvode od tartufa kuće Zigante: tartufatu od bijelog tartufa, tartufata od crnog tartufa, maslinovo ulje s okusom bijelog tartufa i maslinovo ulje s okusom crnog tartufa.

 Vrhunac zagrebačkog Gastronautovog druženja bila je večera s jelima pripremljenim prema kuharici čakovečkog dvora grofa Nikole Zrinskog iz 17. stoljeća.

Ova rukopisna kuharica iz 17. stoljeća u originalu je na mađarskom jeziku te se nalazi u Sveučilišnoj biblioteci. Kuharica je unesena u popis biblioteke Zrinskih 1662. godine te pokazuje bogatstvo obitelji Zrinski kao i gastronomiju i kulturu stola hrvatskog dvora i plemićkih  obitelji. U izdanju Zlatka Puntijara se, osim recepata, nalaze i brojne narudžbe čakovečkog dvora, poput narudžbe svježe morske ribe, kamenica, hobotnice i malvazije iz hrvatskog  primorja koja datira iz 1610. godine te ukazuje na raznovrsnost okusa i predanost pripremi jela na našim prostorima.

Izdanje Zlatka Puntijara osim prijevoda na hrvatski uključuje i prijevod na engleski jezik. U knjizi se nalaze i ilustracije najznačajnijih i najhrabrijih hrvatskih banova Nikole i Petra Zrinskog.

Večeru su pratila vina vinarija Belje i PP Orahovica.

Evo i menija:

1. Dimljeni jezik  s hrenom i peršinom

   + Frankovka 2009, Vina Belje

2. Celer punjen gljivama 

   + Silvanac zeleni 2013, PP Orahovica

Ovo jelo je mali odmak od kuhinje Zrinskih. Inspirirano je Healthy Meal Standard projektom, koji je osmislila i pokrenula magistrica nutricionizma Diana Gluhak

Recept je iz prve hrvatske vegetarijanske kuharice, koja je izdana 1936. godine.

3. Sekeli gulaš 

   + Chardonnay 2013, PP Orahovica

Koliko je sekeli gulaš bio značajan u 17. stoljeću, govori izreka koju je za ovo jelo koristio Nikola Zrinski.

„Sekeli gulaš su ruke i noge mojih soldata, Hrvata i Mađara!”

To je zbog toga što kiselo zelje (kiseli kupus) daje zdravlje, a meso snagu.

4. Pečeni kopun s mlincima (kopun je sa salaša Tena, Eko Stočar)

   + Graševina 2013, Vina Belje

Kopun je nekad bio vrlo cijenjena perad, a danas mu opet raste popularnost. To je, zapravo, naziv za uškopljenog pijetla koji se uzgajao iz nekoliko razloga: veći je od piceka, manje žilav od pijetla, a ionako je nemoguće na dvorištu držati dva. Dodatna korist je bila u tome što su čuvali  piliće pa su koke češće nosile jaja. Dakle, uzgoj je bio pojačan, ali na prirodan način. 

Kod nas je uzgoj kopuna bio zanemaren, ali sada  je svakim danom sve više kopun prisutan i u jelovnicima restorana.

5. Jelen u črnoj juhi i knedlice od sira

   + Frankovka 2012, PP Orahovica

6. Jabuke u šlafroku i knedle od jabuka

   + Chardonnay Goldberg 2013, Vina Belje

Još jedan odmak iz kuharice Zrinski bio je dio deserta. Recept za knedle nalazi se u prvoj kuharici tiskanoj na hrvatskom jeziku, iz 1813. godine.

I tako smo sočno i slatko završili i ovo druženje Gastronauta. Što reći, nego: "Hvala Karin, hvala Zlatko! Bilo je odlično i radujemo se novim susretima!”

Comments:DISQUS_COMMENTS
- promo -
- promo - zlatni sponzor
podržavamo:
- promo -