Dobro došli u
G.E.T. svijet!
- promo -
Nedjelja, 21. 8. 2016.

Bajkovita priča vinskog turizma

Piše:  Foto: Silvija Munda
Bajkovita priča vinskog turizma

Od pamtivijeka su Zagrepčani odlazili u okolicu grada na izlete. Nekad se pod tu okolicu smatrao i Podsused (koji je u međuvremenu postao dio grada) i restoran "Suhina", pod savskim mostom; naravno, onim u Podsusedu (to jest, Podsusedski most). Odlazilo se naravno i u Samobor, posebice u samoborsko gorje ili na bazene, popularno kupalište Šmidhen. Napretkom tehnologije, posebice prometnih sredstava, proširila se perspektiva takozvane okolice grada pa su nam i Krapinske toplice postale uobičajeno izletište, u koje se može otići i na dnevnoj bazi. Kad ste već u Krapinskim toplicama, tada se još popnite na brdo i doći ćete do jednog od najboljih izletišta i to ne samo u ovom dijelu Lijepe naše.

Vuglec Breg je bajkovito izletište koje vas vraća u neka ljepša, bezbrižnija vremena, ali vam pruža i svu udobnost moderne tehnologije. Vizija koju je Boris Vuglec imao kada je krenuo u ovaj projekt, polako dobiva svoj potpuni smisao. Ono što najviše oduševljava, jest sklad prirode i onog što su ljudske ruke stvorile. Šećući od parkinga prema restoranu i recepciji, imate osjećaj kao da šećete kroz malo, zagorsko selo, u nekom prošlom vremenu i već tu počinje bajka. Te male kućice u stvari su vrlo dobro opremljeni apartmani u kojima imate svu potrebnu udobnost. Smještaj je uredan i prostran, a iako ima svu modernu udobnost koju poželite, ipak vas svojim izgledom i uređenjem pomalo vraća u neka druga vremena.

U svakom slučaju, dobiti ćete više nego što ste se nadali. Ako dolazite na romantični vikend, što toplo preporučujem, tada svakako birajte apartman Imbra - prekrasan smještaj s vanjskim hidromasažnim bazenom, zaklonjenim, naravno, od pogleda... Uz to, naravno, savršeno ide neki od pjenušaca iz Vuglecove palete, a pogled vam puca po zagorskim daljinama.

Glavna zgrada, ako tako možemo reći, u kojoj se nalaze restoran i recepcija, također je izvrstan spoj tradicije i modernog. Izvanredna velika sala i prekrasna terasa, kao stvorena za uživanje. Izdvojit ću samo jedan detalj; u sali ćete sjediti na vrlo udobnim stolicama, što je bitno, jer često ljudi padnu u zamku pa stave teške, masivne, drvene stolice, u pravilu neudobne - jer je to rustikalno - možda i jest, ali često nije udobno, a hedonizam zahtjeva udobnost. Mjesta ima, ono što kaže naš narod, "mo'š svadbu radit".

Osoblje, jednom riječju: odlično. Ma, više nego odlično! Znaju sve o svom poslu, sve o jelima koja nude i vinima, naravno. Objasnit će vam sve o pripremi, što jela, što vina. Komunikacija s gostom je fantastična; uvijek su na usluzi i nasmijani, a nenametljivi; znaju što ponuditi i kako vas navesti da probate ono što možda i niste htjeli, a u pravilu ste im poslije zahvalni. Jako bitan detalj - znaju skoro sve o kraju u kom se nalazite, od povijesti i umjetnosti do malih anegdota koje će vas nasmijati. Nesumnjivo, oni su jedna od najvećih vrijednosti Vuglec Brega.

To, da u sklopu objekta imate i malu konferencijsku dvoranu, to vam ne moram ni naglašavati, to se podrazumijeva.

Hrana... E, to je već jedna posebna priča, ali idemo redom. Kao prvo, trebate znati da na Vuglec Bregu upotrebljavaju sve domaće, naravno ono što mogu, što OPG-ovi u okolici proizvode.

Pa da krenemo redom... I to onim redom, kako su se oni nama prezentirali.

Kao hladno predjelo poslužili su nam zagorski pladanj s domaćim svježim sirom i vrhnjem te guščju paštetu. OK, na pladnju su, naravno, domaći naresci i tu već po boji vidite da se radi o domaćem proizvodu, ali odlično spremljenom; ništa nije ni preljuto, ni preslano ili premasno, a okusom bogato. Domaći svježi sir s vrhnjem - mogu vam samo reći da se zbog toga isplati potegnuti na Vuglec Breg.

Pašteta od guščje jetre jako je ukusna, savršeno začinjena, sam okus bez mane. Tekstura baš kakvu volim; ni premekana i nježna, ali ni prerobusna i da, to je pašteta koja savršeno ide uz domaći kruh koji vam posluže.

Probali smo dvije juhe. Goveđa juha s domaćim rezancima, koja me podsjetila na moju baku; sam miris i okus su savršeni, a rezanci, da, pravi domaći - jedna iznimna, okrepljujuća juha, ali po skladu okusa i pravilnosti rezanaca ipak vidite da je to spremao školovani kuhar, mada su svi sastojci domaći. Juha od gljiva - to je moj favorit. Točnije, juha od nekoliko vrsta gljiva, naravno ubranih u okolici Vuglec Brega. Dakle, taj miris i okus, to može samo dati samo prava šumska gljiva, a priprema... Nemam baš nikakvih zamjerki; čak je i kremoznost, onako, savršeno postignuta, niti je prerijetka, niti pregusta... Ma, idealno!

Od glavnih jela probali smo četiri (od svakoga po malo, da ne mislite da smo pojeli po 4 glavna jela, mada bi se to po mojoj konstituciji i moglo zaključiti). Dakle, janjeći kotleti pa teletina pečena u krušnoj peći s krumpirom, patka s mlincima i punjena pureća prsa s umakom i njokima. Sva jela su odlično termički odrađena, ništa nije ni prepečeno, ali ni premalo; mesa su fino pripremljena, očišćena od svih žilica i raznih opni oko mišića, koje neiskusni kuhari često previde u gužvi pa vam te sitnice, na kraju, upropaste ručak. Sva jela su fino okusno izbalansirana; ništa vam ne odudara. Jako lijepo... Da, lijepo, jer i vizualna prezentacija tanjura je sasvim zadovoljavajuća.

Prilozi vrlo ukusni; posebno se to osjeti na krumpiru iz krušne peći - tu se vidi da je to domaći krumpir. Jedina zamjerka; umjesto njoka bih stavio trgance, onako, radi domaćeg štiha. Ako ćemo ocjenjivati, sva jela su negdje oko četiri ili četiri i pol; ima još mjesta za napredak, ali toga uvijek ima.

Osobno, izdvojio bih patku s mlincima, zato što nisam ljubitelj patke, a ova je bila odlična.

Ne smijemo zaboraviti da nismo u ekskluzivnom restoranu centru grada. Ovdje smo se došli opustiti i male, sitne nesavršenosti su čak dobro došle, a ukupna ocjena je jako visoka i sigurno ćete se htjeti vratiti.

Deserti... Štrudla od trešanja, bučnica pa naravno, zapečeni štrukli i sorbeto s pjenušcem Vuglec. Deserti su, ako volite ovakvu vrstu kolača, a naravno da volite - savršeni. Štrudlu od trešnje, mislim da bolju nisam jeo nikada, o bučnici vam neću ni pričati - to morate probati, a zapečeni štrukli... Njih čim se sjetim, dobijem volju odmah krenuti na Vuglec Breg. Na kraju, jedan osvježavajući sorbeto vam sasvim dobro dođe.

         

Vuglec je i vinarija, tako da ima svoja vina i to jako dobra, a ima i cijelu paleta pjenušaca.

Podrum se nalazi odmah uz restoran, tako da možete imati i vođenu degustaciju.

Glavna enologinja, Jasminka Šaško, polako podiže kvalitetu vina i to iz godine u godinu, tako da njihove najbolje berbe tek očekujemo; mada je i ovo što imaju jako dobro. Zadnje što su dali na tržište je upravo pjenušac Jasminka, koji rade u suradnji s vinarijom Bodren Borisa Drenškog. U tom pjenušcu je nekih 20% Bodren ledene berbe; vrlo zanimljiva priča.

Da, valja svakako spomenuti da u sklopu imanja imate terene za tenis, mali nogomet, dječje igralište... E da, u šetnji imanjem možete sresti pony konje, nemojte se prestrašiti; vikendom ih se može i jahati. Poznavajući obitelj Vuglec, vjerojatno već razmišljaju o nekom bazenu, ali moja preporuka: mali golf teren bio bi savršenstvo.

I da, jedna mala tajna... Kad dođete na Vuglec Breg, tražite da vas poslužuje Siniša iz Bednje. Zašto? Shvatit ćete vrlo brzo, vjerujte mi na riječ.

Da, sad sam se sjetio još nekih sitnica vezanih za Vuglec Breg, ali o tome drugom prilikom.

Još ćemo o njima sigurno pisati, jer oni spadaju u sam vrh vinskog turizma u Hrvatskoj.

Još fotografija u Facebook albumu 

Comments:DISQUS_COMMENTS
- promo - zlatni sponzor
podržavamo:
- promo -