Dobro došli u
G.E.T. svijet!
- promo -
Utorak, 13. 8. 2019.

Vinarija Šipun, Vrbnik Featured

Piše: 
Vinarija Šipun, Vrbnik

Da kojim slučajem živi u nekoj drugoj zemlji, u zemlji s drugačijim razmišljanjima, prioritetima i kriterijima, njegova bi priča sigurno izgledala bitno drugačije i, naravno, pozitivnije. A priča ide ovako...

Prije sad već podosta godina na Krku smo radili reportažu o jednom mladom, novom vinaru koji radi nešto drugačije. Da, bili smo kod Ivice Dobrinčića. Već tada, njegova žlahtina Šipun bila je izuzetno kvalitetna; vino je to koje vas je oduševljavalo u svakom pogledu. Radio je neke nove stare sorte, ali o tome malo kasnije. Danas vinarija Šipun ima oko šest hektara vinograda, odnosno oko 40.000 loza i proizvodi žlahtinu sansigot i trojišćinu. Glavna tržišta su im šire lokalno područje, Dalmacija, Zagreb, zemlje EU i SAD. Podrum je još uvijek u Vrbniku, a Ivica još uvijek ima puno vinogradarsko-vinarskih ideja, iako je već pomalo umoran... I tu počinje prava priča.

Ivica Dobrinčić uz vinarstvo se bavi i rasadničarstvom; uostalom, on je agronomske struke pa to nije ništa čudno. No on je i pomalo vizionar i pomalo romantik pa kreće u revitalizaciju starih sorata. "Odlično, za svaku pohvalu!", reći ćete, no od pohvala se ne živi. Dakle, 15 godina je Ivica uložio u obnovu sorte sansigot (sušćan) i spasio ju od izumiranja; obilazio je stare vinograde na Susku i na Krku, na Puntarskoj krasi, u „škatulama“ (manje parcele s nanesenom zemljom, ograđene gromačama - suhozidima) birao trs po trs, uzgajao, rasađivao i sadio te polako, vrlo polako vraćao sansigot u život. Kada je imao dovoljno loza, uslijedila je i prva berba. Potom je trebalo još nekoliko berbi da se upozna sansigot kao vino, da od sorte dobije ono najbolje.

Vinarija Šipun, Vrbnik

Danas je to lijepo crveno vino, pogodno za svakodnevnu upotrebu, a nije nimalo banalno. Sansigot Šipun je lagano voćno vino, prijatnih tanina, zavodljivih herbalnih nota i krajnje lepršavih kiselina koje mu omogućuju da se nosi i s ozbiljnijim zalogajima u tanjuru i daju mu jasan potencijal za odležavanje.

Za to je trebalo 15 godina, a sada još tko zna koliko će trebati da od njega marketinški napravi brend. Dakle, za to je potrebna iznimna ustrajnost, volja i znanje i, naravno, malo sreće jer sada, kada je Sansigot u bocama, kreće borba za tržište; a tu uvijek trebate malo sreće.

Ista se priča ponavlja i s trojišćinom - ista borba za njen opstanak, godine truda, ali dobili smo sasvim drugačiji rose. Trojišćina Šipun je rose izrazitih sortnih karakteristika, izraženih mirisa dinje i lubenice. To je nježno i svježe ružičasto vino, svježih voćnih aroma, intenzivnog okusa i dugog završetka. Dobro rashlađeno, ovo je vino idealno za aperitiv, iako lijepo paše i uz slane zalogaje poput pršuta ili zrelog sira.

Ivica Dobrinčić, Vinarija Šipun, Vrbnik

Naravno, sve to omogućila je žlahtina, jer njegova Žlahtina Šipun (šipun bi na starohrvatskom značilo ruža) nikad nije imala problema s prodajom. Naravno, to joj je omogućila beskompromisna kvaliteta. Žlahtina Šipun je fino, nenametljivo i nježno vino, slamnatožute boje sa zelenkastim odsjajem karakterističnim za Žlahtinu. U mirisu se ističe citrusno - travnati, mineralni karakter.

Sad dolazimo do onog dijela s kojim smo započeli tekst.

Ivica sam započinje svoju vinarsku priču; dakle, ne nasljeđuje vinograde i podrum. Sam stvara podrum i ovih šest hektara vinograda; naravno uz veliku podršku obitelji. Kad smo već kod obitelji, Ivica ima četvero djece, od kojih najstariji sada već ima 15 godina i itekako sudjeluje u radu vinarije, ali samim time stvara još jednu varijablu u Ivičinim računicama. Naime, sve ovo, do sad napisano, je ljepši dio priče, ali postoji i onaj drugi...

Vinarija Šipun, Vrbnik

Podrum Šipun "puca po šavovima" od manjka prostora. Trebalo bi krenuti u gradnju novog, većeg i funkcionalnijeg podruma, što naravno iziskuje poveća financijska izdvajanja. Naravno na pamet nam odmah padaju EU fondovi, ali kako čujemo od Ivice, nije to baš samo tako... U toj proceduri je puno nepoznanica, puno nepredviđenih troškova i sijaset zavrzlama.

"Mnogi troškovi, pogotovo oni prvotni nisu sufinancirani ili jesu samo manjim dijelom; postoje referentne cijene temeljem kojih se vrši sufinanciranje, a one su znatno niže od realnih. Procedura je neminovna, vrijeme brzo prođe, a treba održavati i tekuće poslovanje… Dugo se čekalo lokalni prostorni plan, a budući da bi gradnja podruma bila na rubnom dijelu Vrbničkog polja kao gradnja van zone gradnje na prirodnim područjima – što je po prostornom planu omogućeno, ali je novina – slijede i neke dodatne nepoznanice. Da ne spominjemo kako su cijene građevinskih radova značajno porasle, a i nema ih tko izvesti jer nedostaje ljudi." - objašnjava Ivica Dobrinčić.

Tako dolazimo do situacije da bi trebalo proširiti nasade, ali nemate gdje preraditi i spremiti vino; dakle trebate veći podrum što zahtijeva financije koje možete dobiti povećanjem posla i tu se polako zatvara krug, ali onako, pomalo sizifovski. Kako je Ivica pomalo perfekcionist kada je vino u pitanju, tako i podrum mora biti pravi podrum, što je trenutno, kako stvari stoje, nemoguća misija i da, zato je pomalo umoran.

Ako svedemo taj problem na balkansku jednostavnost to izgleda ovako: nije naslijedio uhodanu konobu, sve je stvarao sam i normalno je da mu je teško. No Ivica Dobrinčić je spasio dvije stare hrvatske sorte od izumiranja; promijenio je popis autohtonih sorata vinske Hrvatske... Zar ijedan pravi vinar može željeti više?

To nisu samo autohtone sorte, to je i turistički alat; samo to treba shvatiti, jer graševina nije samo naša, plavac mali nam je vezan za zinfandel, malvazije imamo i u drugim zemljama pa ponudimo svijetu nešto novo, autohtono i samo naše.

Vinarija Šipun, Vrbnik

Dok ima ljudi koji rade kao što radi Ivica Dobrinčić, postoji i nada, a to je bitno. Vjerojatno je trebalo puno borbe sa samim sobom da počne razmišljati o privremenom montažnom podrumu koji će biti potpuno funkcionalan, ali nije to ono što on želi. Od proizvođača ovakvih autohtonih proizvoda kupci i zaljubljenici traže adekvatnu prezentaciju na mjestu nastajanja. A za to je potreban prikladan i smislen prostor. Neko privremeno, prijelazno rješenje možda bi omogućilo proširenje nasada i povećanje posla pa će možda sljedeća generacija uspjeti stvoriti pravi podrum.

Ivica je definitivno mali vinar koji je stvorio nešto jako veliko i za to ga još čeka adekvatna i podrška i priznanje.

U njegovoj vinskoj radionici trenutno se sprema neko sasvim novo vino i to s mikrolokaliteta izvan Vrbničkog polja gdje je na jugozapadnoj padini meliorirao krš i posadio 3 ha vinograda. Iako pomalo čudno za njega, nije riječ o autohtonim sortama, već o bordoškoj kupaži – cabernet sauvignon, merlot i petit verdot. Sam Ivica od tog vina jako puno očekuje jer želi dokazati potencijale i vrijednost vrbničkih mikropozicija i mikroklime proizvodeći vino već poznatih formula, tako da imamo razlog da se vratimo kad ono bude spremno za tržište.

I da, koliko god teško bilo, Ivica Dobrinčić je preveliki vinski zaljubljenik da iz njegova podruma ne izađe još koja revitalizirana sorta.

Comments:DISQUS_COMMENTS
More in this category: « Vina Ritoša, Poreč
- promo - zlatni sponzor
podržavamo:
- promo -