Dobro došli u
G.E.T. svijet!
Ponedjeljak, 18 Srpanj 2016

Vina Deklić, Ferenci (Vižinada)

Piše  Foto: Helena Pletković
Vina Deklić, Ferenci (Vižinada)

Istra - lijepa i mila, pitoma i puna divnih, vrijednih ljudi. Nije čudo da pjesma kaže kako samo anđeli znaju kako je u raju, a i svi što su jednom bar Istru vidjeli. Oni koji malo bolje poznaju Istru, oni znaju i gdje je Vižinada - dio Istre koji nije baš na moru, ali je blizu pa se u zadnje vrijeme tamošnje stanovništvo, osim vinogradarstva i maslinarstva kao vodećih gospodarskih grana, okreće i turizmu. Jedna obitelj koja je u tom segmentu napravila veliki iskorak je obitelj Deklić.

Obitelj Deklić živi u malom mjestu Ferenci, na području Vižinade, a vinovom lozom se bavi oduvijek. Međutim, braća Dino i David odlučili su vinsku priču obitelji Deklić podići na viši nivo. Trenutno obrađuju 17 hektara svojih vinograda, a ponekad se mora kupiti nešto i od kooperanata, ali najviše, ipak, vole sirovinu iz svog vinograda. "Sa svojim grožđem točno znaš kakvo je i unaprijed znaš što od njega očekuješ pa ga tako i uzgajaš", kažu Deklići.

Dino i David odgojeni su tradicionalno, s izuzetno izraženim osjećajem za obiteljsko zajedništvo. Obitelj iznad svega - to je njihova najveća snaga. Većinu posla odradi se unutar obitelji, a to je danas jako bitno. U tradicionalni odgoj utkan je odnos prema lozi - oni gledaju na nju kao na partnera i nemoguće je ne primijetiti poštovanje koje imaju spram loze. Naravno, kako je obitelj osnova svega, tako su i njih dvojica imali itekakvu podršku obitelji i toga su jako svjesni. Iako su vrlo mladi, obitelj im je dozvolila da vode obiteljski biznis. Ali treba znati - uz određene privilegije, ide i prilična odgovornost, no s njom se ovi mladići odlično nose. Ono što me pomalo iznenadilo, jest da oni još uvijek u svojoj kući imaju prostoriju u prizemlju koja nije dnevni boravak, nije ni kuhinja, ali tu se kuha, tu se jede kad se dođe iz vinograda ili se u njega ide, tu se najviše razgovara o poslu i obitelji; tu se, u stvari, provodi najviše vremena... Recimo da je to - obiteljska prostorija. Za svog boravka kod njih i mi smo doručkovali s njima u toj prostoriji i ne možeš ne doživjeti punoću te ljubavi i smijeha... Puno je tu obiteljskih šala i međusobnog uvažavanja, ali vjerojatno i zajedničkih briga, a sigurno i suza kad grad, recimo, uništi lozu, a ti ne možeš ništa... No zato imaš obitelj koja te gura naprijed i sve je lakše.


David i Dino
o svom ocu i djedu govore s iznimno velikim poštovanjem. Biranim riječima govore i o rođacima, ali o ocu i djedu... E, to je posebno. Svjesni su oni koliko su im prijašnje generacije pomogle i dale, ali su svjesni i koliko im znači majka u kuhinji te sestra Lucija koja pomalo preuzima ulogu domaćice gospodarstva, kad su gosti u pitanju. Ni jedan posao se ne podcjenjuje; obitelj je njihova najveća snaga.

Uzgoj vinove loze u vinariji Deklić pod velikim je utjecajem tradicije, tako da, recimo, berba mora biti ručna, ali isto tako, znaju da moraju pratiti napredak i tehnologiju pa to i rade, ali nisu postali njihovi robovi. Prilično vješto balansiraju između tradicije i moderne tehnologije; od svakog tog segmenta uzimaju taman ono što treba i mislim da su na iznimno dobrom putu. Dakle, podrum je velik, prostran i odlično uređen. Naravno, kontrolirana fermentacija, sve pod dušikom - onako, baš kako treba.

Kako su oni ipak mlada vinarija kada su butelje u pitanju, jer prije se više radilo s otvorenim vinima, tako su se Dino i David počeli igrati s odležanim vinima i maceracijama, a nabavili su i ponešto drvenih bačvica. U tom pogledu od njih tek očekujemo velike stvari. Moram priznati da su vina, koja smo probali iz bačava, na odličnom putu da budu stvarno velika vina.

Kada govorimo o buteljama, prva dama podruma je, naravno, malvazija: lijepa, elegantna, alkoholno ne prejaka i ono što mi se posebno sviđa - fina je, ozbiljna na nosu, bez prenaglašenog cvjetnog mirisa; vino koje možete piti uvijek, mada je, po mom mišljenju, idealno vino za lagani ljetni ručak.

Rose je dobar, lepršav; kada je hladan (kao i svi rosei), idealan za pijuckanje na terasi.

Chardonnay - meni, možda, njihovo najbolje vino. Stilski odlično posloženo, finog, punog tijela, fino izbalansiranih alkohola i kiselina. Vino koje možete poslužiti uz cijeli spektar jela, ali možete ga i piti samog i uz njega uživati u toplim, ljetnim večerima.

Muškat žuti... Naravno da tu ne mogu biti objektivan. Što mogu kad imam izraženu žensku stranu (kao i još neke kolege) i vjerujte, to nema veza sa seksualnim opredjeljenjem, ali ima s muškatom žutim - jednostavno ga obožavam. Deklićev muškat mora biti izrazito dobro ohlađen. Ne, nema manu, već ima ostatak šećera na samoj granici pa ne osjetite ni izrazitu slatkoću, ali ni ono što očekujete od suhog vina te vam toplo djeluje pomalo tupo. No ako ga dobro ohladite, pokazat će vam svu svoju raskoš.

Cabernet sauvignon je lijepo, elegantno vino, izrazito pitko. Lijepo izbalansirano i izrazito naglašene sortnosti. Ipak, dojam je da se grožđe moglo malo drugačije pripremiti i odležavanje u bačvama je moglo biti malo duže... Nekako, mislim da ovo vino nije dalo svoj puni potencijal. No kao što rekoh - od njih velika vina tek očekujem i ne sumnjam da će ih i biti.

 

Ono što je najbitnije, dečki uče, razvijaju se; iznimno su mladi i pred njima je još puno berbi. Ne libe se pitati za savjet i poštuju tuđe mišljenje. Znaju da moraju još puno učiti, a to je jako bitno. Prate razvoj tehnologije i znaju to primijeniti, tako da je pred njima iznimno lijepa vinska priča.

Trenutno je u tijeku gradnja kušaone koja će moći primiti autobus ljudi. Mi, koji smo vidjeli nebrojeno mnogo kušaona, već sada, po konturama, možemo vidjeti da će to biti prava stvar. Kada kušaona bude gotova to će u potpunosti zaokružiti njihovu ponudu, jer smještaj već imaju. Iznad podruma je sagrađena kuća na dvije iznimno prostrane etaže. Jedna je podijeljena u dva apartmana, dok je jedna etaža ostavljena kao jedan, velik apartman. Apartmani su odlično uređeni, s puno stila i vidi se da se pazilo na svaki detalj.

Naravno da to, što kraj apartmana imate bazen u kojem možete i zaplivati i - naravno, kakva bi to bila terasa bez roštilja? - daje cijeloj priči još bolji dojam. Shvatila su braća da je vinski turizam put kojim treba ići i krenuli su jako dobro.

Kad na jesen završe kušaonu bit će to cjelovita i čini mi se, vrlo tražena destinacija. Nadam se da ćemo vas izvještavati i s otvorenja kušaone; čisto da vam prenesemo dojmove.

Valja ovaj tekst privesti kraju, jer neće nitko potrošiti godišnji da bi pročitao moj tekst. Znam da sam sigurno nešto izostavio, ali ne brinem se, jer o njima ćemo sigurno još puno pisati. Tek su na početku; tko zna gdje im je kraj!

Ono što na kraju želim istaknuti je etiketa - jednostavna, lijepa i moderna, a na njoj su četiri grane loze koje predstavljaju četiri generacije Deklića... a ima ona stara: jednu granu slomiš lako, ali nekoliko grana zajedno ne možeš slomiti samo tako. To jedinstvo i ta privrženost obitelji trebala bi biti inspiracija većini u Lijepoj našoj, jer kult obitelji je ono što nam itekako treba.

I da, izuzetno sam sretan što opet, po tko zna koji put, među prvima pišemo o ovakvim predivnim mladim ljudima i tako im, barem malo, pomažemo. Mnogi pišu o mladim ljudima koji iseljavaju iz Hrvatske, a ja mislim da su ovakvi primjeri, kao Deklići, najbolja garancija da će se ovi jednog dana imati gdje vratiti.

 

 

Comments:DISQUS_COMMENTS
- promo -
podržavamo:

Iz G.E.T. Vodiča...

Podrum Vina Belje, Kneževi Vinogradi
Podrum Vina Belje, Kneževi Vinogradi