Dobro došli u
G.E.T. svijet!
- promo -
Nedjelja, 25. 9. 2016.

Tomislav Stiplošek Tomislav Stiplošek:

Velikani budućnosti

Piše 
Velikani budućnosti Foto: Silvija Munda, Helena Pletković

gBD6.jpgNedavno sam, negdje, pročitao tekst o mladim vinarima Pelješca; tekst sasvim u redu, ona glavna poanta je točna - dolaze neki novi klinci i donose neke nove trendove. Kada sam krenuo malo ozbiljnije razmišljati o tome, shvatio sam da se u tekstu spominju, skoro isključivo, već itekako etablirane vinarije. Kao što svi znate, stalno negdje putujem, diljem lijepe naše obišao sam većinu podruma i upoznao puno vinara. Dakle, trend stasanja mladih vinara prisutan je u cijeloj zemlji i to je dobro; mladi donose nove ideje, a preuzimaju iskustva od generacija prije sebe. Neću vam sada pisati o tome što bi sve trebalo mijenjati u hrvatskom vinarstvu, a trebalo bi podosta, niti ću soliti pamet što bi ti mladi ljudi trebali raditi, to jest kakva vina. Ne, jednostavno ćemo prošetati Hrvatskom i, kroz tu šetnju, ukazat ću vam na neke mlade vinare koji će, po mojem mišljenju, biti velike vinske zvijezde.

Krećemo, naravno, od Istre. Tu imamo puno iznimno velikih vinara kao što su Matošević, Kozlović, Coronica, Degrassi, Kabola, Clai i drugi. Oni su svojim radom potaknuli, a možemo reći na neki način i stvorili, veliku grupu vinara koji nisu baš mladi - ono, na samom početku, ali nisu niti stari; pritom mislim na Tomaza, braću Benvenuti, Trapana, Cuja...

I da ih ne nabrajam sve, ima ih jako puno; svi oni rade vrhunska vina i prepoznati su vinari čak i van granica Hrvatske, ali ja tražim mlade vinare koji još nisu toliko poznati široj publici. U Istri, moj izbor je pao na braću Deklić. Od njih očekujem jako puno. Iznimno su predani poslu, izuzetno naginju tradiciji, ali se ne libe upotrijebiti tehničke novitete kad misle da to treba. Probao sam njihova vina; još se malo traže, mada su to sve vrlo dobra vina i na pravom su putu, a tek im je dvadeset i koja godina. Kad ste u Istri, svakako svratite do Deklića i pratite njihov razvoj. Isplatit će se čekati.

Iz Istre ćemo otići do bregovite Hrvatske. Tu imamo puno mladih vinara - sve jedan bolji od drugoga. Recimo, u Međimurju imate Teu Dvanajščak (sad Vuković) i mladog Cmrečnjaka. David Štampar je već kompletan vinar, mada je još mlad. Tamo u Moslavini imate Trdeniće i braću Kašner. U Zelini živi i radi Ivana Puhelek - od nje u budućnosti jako puno očekujem, a mislim da ćemo brzo vidjeti i djela Karla Kosa. Tako dolazimo do Plešivice; po meni, trenutno najpotentnija regija kada su mladi vinari u pitanju. Recimo, mladi Korak već sada radi čuda, vina kakva mnogi neće nikad napraviti... Pa Dominik Jagunić - njegov sivi pinot već sada spada u sam vrh kvalitete u Hrvatskoj. Tu je i Ivan Pavlečić, za kojeg ćete doista brzo čuti; čovjek sprema pravu vinsku poslasticu u podrumu. Spominjem samo mlade vinare, tako da ne mislite da sam nekog izostavio.

Čovjek od kojeg, ja osobno, najviše očekujem u ovom dijelu Hrvatske, a i šire, je Nikola Šember. On ima tu sreću da stasa uz, trenutno možda i jednog od najboljih vinara Hrvatske, svog oca, Zdenka Šembera. S Nikolom sam razgovarao dosta puta, njegova razmišljanja su odlična, iznimno je otvoren novim idejama, što i ne čudi kad "stari" Šember ima godišnje bar nekoliko vinskih pokusa koji zbog količine i ne dođu na tržište. Kad krenu vinski razgovori, tada se Nikoli zagledajte u oči i vidjet ćete promjenu u njima - on ima "ono nešto". Pratimo njegovo prvo vino koje radi, naravno priča je iz amfore i dobro je; kad dođe na tržište, probajte! - moći ćete jednom pričati da ste probali rane radove velikog vinara Nikole Šembera.

Slavonija i Baranja... Hrvatska ravnica prepuna je velikih vinara. Treba li nešto više reći, kad kažete Krauthaker, Enjingi, Adžić... Da ne nabrajam dalje, jer trebalo bi nam i vremena i prostora, koliko ih ima samo u Slavoniji. U Baranji ih nema ništa manje. Krenimo od Gerštmajera pa Josića, obitelji Kolar pa Pinkert... I jedna i druga podregija imaju puno mladih ljudi u vinarijama i to je jedina regija u kojoj mi se čini da su žene te koje staju na čelo vinarije, što je po mom mišljenju jako dobro. Možda je sve to krenulo s Jasnom Antunović, koja je sada već etablirana vinarka. Tu je i Martina Krauthaker pa sestre Kolar i naravno Kristina Pinkert.

Međutim, puno očekujem od mlade ekipe vinarije Szabo. Upoznao sam ih na ovogodišnjem Gatorfestu. Vrlo mladi, ali znaju što hoće i kako to postići. Posebno me se dojmio njihov bijeli pinot - jako fino vino. Pričajući s njima o vinogradima, brzo sam shvatio da imaju "ono nešto", oni to vole na drugačiji način. Ako se budu razvijali kako treba, bit će jedna od boljih vinarija - u to sam uvjeren.

Naravno, ostala nam je Dalmacija. Kako su tu bogom dani uvjeti za uzgoj vinske loze i ne čudi da ima puno odličnih vinara, a isto tako i puno dobrih mladih vinara. Vjerojatno svako od vas ima svog favorita. Imamo tu braću Vukas; ako ih još i možemo svrstati u mlade vinare, oni su već veliko ime. Naravno, braća Miloš - odlični momci s puno znanja i teretom da im je otac legenda Frano Miloš i da treba izaći iz te sjene te napraviti svoju priču, ali koliko ih poznajem, to im i nije problem; oni su čvrsto na zemlji. Naravno da moram spomenuti i Matuška Juniora pa Madirazzu, a to je samo Pelješac. U te mlađe možemo staviti i Senjkoviće s Brača.

U Šibenskom zaleđu braća Rak sve su aktivniji u obiteljskoj vinariji i rade veliku priču. Ima ih još puno, ali ja pokušavam izdvojiti one za koje mislim da imaju "ono nešto". Na Korčuli je cijela plejada mladih vinara predvođena Kunjašićem, Baničevićem (Toreta) i Milinom.

Međutim, čovjek od koga očekujem velika vina je Petar Bačić, pomalo samozatajan mladi vinar iz Blata. Kad s njim pričate o vinu, kao da ste ušli u drugi svijet. Petar je vinski romantik, a opet, stoji na zemlji - nije mu glava u oblacima. On je ono što volimo reći - vinski čovjek. Petar je na samom početku i bit će tu još lutanja, ali i velikih vina. Ovog ljeta, igrom slučaja sam probao njegov pjenušac od cetinke, koji nije do tada probao nitko izvan obitelji i to mi je velika čast te se nadam se da sam im otvorio neke druge vidike. To je pjenušac koji me podsjetio na Šemberov, a njegov pjenušac smatram najboljim u zemlji. Mislim da će ove godine krenuti prvi put u ozbiljnu berbu za pjenušac, a ja ću za to biti direktan krivac; hvala Bogu.

U Dalmatinskoj zagori ima još jedan mladi čovjek koji već radi vrhunska vina i njegov rad iznimno cijenim. Radi u vinariji Grabovac, a zove se Mislav Maršić. Kako on više nije nepoznata priča, neću o njemu puno pisati.

Želim, na kraju, samo reći: Zapamtite imena Nikola Šember, Petar Bačić i Mislav Maršić - to su budući veliki vinari.

Tomislav Stiplošek

Tomislav Stiplošek glavni je urednik G.E.T. Reporta i predsjednik udruge za kulturu stola G.E.T.

U 2016. godini FIJET Hrvatska u suradnji sa Zborom turističkih novinara HND-a dodijelio mu je priznanje za osobni doprinos popularizaciji i afirmaciji turističkog novinarstva te promicanje etičkih i profesionalnih standarda struke, koje dodjeljuje  u sklopu godišnje nagrade "Marko Polo".

G.E.T. Report - arhiva

Prev Next
- promo - zlatni sponzor
podržavamo:
- promo -